Patarenski pogled na svakodnevnicu

Ovdje ću slagati ono što mi pada na pamet u određene dane. Iako imam prilično dobro mišljenje o svom pisanju, ne očekujem mnogo posjetilaca, ali za mene će biti dobro da negdje smjestim ono što sam taj dan osmotrio. Dobrodošli!!!

01.08.2016.

Relativnost

Neki dan sam sa Syd-om imao raspravu o relativnosti, pa mi to dođe kao dobar schlagwort za ovaj blog. Mislim da slika koju prilažem govori o tome da je sve relativno, dok ga sa svih strana ne sagledamo. No običaj je u ovoj zemljji da svako ima svoju stranu gledanja. Istina o ovom valjku može se saznati samo ako se gleda sa svih strana.

30.07.2016.

Balkanski Mejaši

Dva bloga u jednom danu. Tako je kad ima inspiracije. Ovaj blog sam dosta ranije napisao, pa možda ne izgleda aktuelan ... ili je možda mnogo aktuelniji nego što bi se u prvi mah pomislilo.

Godinama posmatram ljude oko sebe i jedno mi nije jasno?

Ljudi, koji bi trebalo da su rođeni kao duhovna bića (da bi se razlikovali od životinja), toliko su materijalni da to ponekad dovodi do apsurda (valjda je zati i Dubioza Kolektiv nazvala svoj album Apsurdistan).

Čitao sam ne tako davno članak bivšeg reisa (to vam je u BH nešto kao lokalni papa - dakle vjerski čovjek - koji bi trebalo da bude čovjek duhovosti) u kojem on žučno zagovara da se jednoj našoj susjednoj državi ne prepusti komad zemlje (dakle materijalno dobro). Reis bi trebalo da bude osoba koja se brine o duhovnom boljitku naroda u kojem djeluje, ali kao i većine vjerskih službenika u ovoj zemlji (ne samo islamskih) i kod njega je materijalno iznad duhovnog. Iz svima nam poznate njegove imovinske kartice vrlo je jasno da li je i koliko duhovan.

Zašto pominjem balkanske mejaše. Balkanske, zato što je na čitavom Balkanu ista stvar, a mejaši (živičari) su ona vrsta ljudi koji kod istog ovog reisa odlaze na džume, ili kod popova na službu, ili kod paroha na misu kad je tome vrijeme. Napune se tamo duhovnom vrijednošću dva rođena brata i odu kući.

Sutra čitamo u novinama da su se dva rođena brata izbola noževima ili upucala (svejedno), zbog toga što je jedan drugom pomjerio odradu (živicu, meju. među) samo jedan centimetar.

Jebo zemlje u kojima je cent zemlje važniji od bratske ljubavi - koju bi trebalo da propovjeda ovaj isti reis.

Naši balkanski političari su hyper-mejaši. I baš kao i reis, i oni će sve to materijalno dobro, sve te cente zemlje ponijeti sa sobom kada im džanazu bude klanjao taj isti reis, ako ga uspiju iščupati iz njegovog duhovnog mraka

30.07.2016.

Dijak

Evo radim svoju jutarnju subotnju smjenu sa studentima koji su na skroz drugom kraju svijeta i kojima je subota prvi radni dan. Dok slušam šta pričaju, skontah da par dana nisam ništa napisao ovdje, pa se prihvatih mastionice i pera :-D.

Moj blog ima ovakav naslov zato što sam uzeo sebi za pravo da se osjećam drevnim bosanskim patarenom - bogumilom (dobrim krstjaninom), mada sam realno sa religijom na vi. Ali ako bi tražio neku religiju za sebe to bi sirurno bila ova drevna bosanska religija, koju su nam drugi zatomili, ali izađe ona iz svakoga od nas s vremena na vrijeme. Religija nam je bila baš kao i mi Bosanci. Nenametljiva, svakom pristupačna i naivna u vjerovanju da su svi ljudi dobri. Svi ti dobri ljudi su nam na kraju naturili svoja vjerovanja, a našu koliko-toliko autohtonu su pomjerili u našu podsvjest.

Ponekad mi dođe inspiracija, pa napišem i neku pjesmu. I ponekad, ali samo ponekad, ona je povezana i sa tom mojom podsvješću. Za danas ću vam izdeklamovati ovdje jednu koju sam napisao ne tako davno, ali iz srca:

Dijak

K'o drevni bogumilski učenjak
Vjerujem da dobri su ljudi

I dok ističe moj pješčenjak
Sagledam kako se budi

Dobrota u svima i svemu
Što čini moj mali svijet
O kako sam zahvalan Njemu

Što posmatram ovaj cvijet

Moj mali svijet se širi
Svakim danom je veći
Vjetar u jedra piri

Bogumilskoj nam sreći

28.07.2016.

Haram i halal

Danas samo jedna kratka religijska. Nisam neki poznavalac religije, ali bi mi bilo interestantno da mi neko ko se u to razumije objasni, da li je ova priča koju sam danas čuo haram ili halal. Vjerovatno ovdje ima mnogo ljudi koji se razumiju u ove stvari.

Priča mi čovjek danas da je za sahranu (dženazu) svoga brata morao da plati 390 KM za klanjanje dženaze i dolazak hodže na groblje. Kada je rekao da će on dovesti hodžu koji je inače uvijek to radio  kada je neko od familije umirao, rekli su mu da bez obzira na to treba da plati te novce i da on može da dovodi koga hoće. Dakle 390 KM za neiskorištenu uslugu vezanu za dženazu. Ko ti je kriv što ti hoćeš svog hodžu. Čista dogovorna ekonomija onih koji su pljuvali po Titi.

S druge strane od prije par godina poznata mi je druga priča. Moj jedan prijatelj je oženjen bugarskom muslimankom i kada joj je umrla mati išli su u Bugarsku na dženazu. Kada je prijatelj, poznajući naše običaje ovdje, ponudio hodži za klanjanje dženaze 100 €, čovjek je apsolutno odbio da uzme taj novac riječima:

"Uzimanje novca za dženazu je haram!!!"

E sad je moje pitanje da li je uzimanje novca za dženazu haram ili to zavisi od toga u kojoj zemljij živiš? Kod Bugara je to haram, a kod nas biznis (vjerovatno halal biznis). Ima li neko pametan da odgovori na ovo pitanje?

26.07.2016.

Zornjak blogger

Jutros sam se probudio sa idejom da definišem koje to sve vrste bloggera postoje. Ja ustajem vrlo rano i svoje blogove postavim do šest sati ujutro. Shodno tome mogao bih sebe nazvati Zornjak blogger-om. Ako sam ja uopšte blogger, nakon napisana dva i započetkim trećim bloggerom. U suštini nisu to jedini blogovi koje sam napisao, ali zadnji koji sam napisao može se naći ovdje: latif.blogger.ba i odavno je otišao u arhivu ovog portala.

No da se vratimo tipovima bloggera do kojih sam ja došao. Dakle prvi tip po meni je Zornjak. Znam ja dobro da Frojdova teorija okreće ovo zornjak u drugom smjeru, ali ja sam Zornjak napisao velikim početnim slovom što valjda pravi neku razliku. No, znamo mi u Bosni dobro šta zornjak znači. Bar neki. Ako ćemo ostati u sferi Frojdove teorije da je sve povezano sa sex-om, onda možemo reći da su Zornjak blogeri oni koji se rano bude, što je obično odlika onih koji su u drugoj polovici svog života i sex im nija baš jača strana ili recimo bitna stvar u životu. Ovim tipovima blogera muškog roda se digne samo ujutro (kad moraju na pišanje). Drugim riječima oni su svoje odheb...

Drugi tip je po meni Dnevnik. Taj može kad hoće, odnosno njemu doba dana ne predstavlja problem. Njemu se digne (inspiracija) u bilo koje doba dana, i nikada ne znate kad će ga zaskočiti. Svako vrijeme je vrijeme za blog. Glumite malo Frojda pa sami povežite ovaj tip sa njegovom teorijom. Dnevnik je u dobroj mjeri ovisnik o društvenim mrežama i vjerovatno je ili bez posla, ili radi u nekoj državnoj instituciji u kojoj si može priuštiti da bude plaćen od strane društva da piše blog i žvrlja unaokolo čekajući kraj radnog vremena. Poznajući naše metode zapoljavanja, ili ima moćnog člana familije za leđima ili stranku. Iz njegovog bloga se može lako prepoznati i koja je to stranka ili amidža koji mu daje državnu platu.

Treći tip je Noćko. Za razliku od Zornjaka koji rano ustaje, Noćko je onaj koji liježe kad Zornjak ustaje. Njih dvojica se nikada ne sutsretnu. Što se tiče Frojd-a, opet sami zaključite da ja nikoga ne vrijeđam. Zornjake sam mogao detaljno opisati, jer sam i sam u toj grupi, ali za sve ostalo bih mogao biti tužen. Danas te u ovoj državi začas tuže za nešto. Vidiš, to tužakanje je isto tako dobra tema, koju možda nekad obradim. Noćko rijetko piše o dnevno-političkim temama, njemu su draže noćno-političke teme, Noćko uglavnom prespava dobar dio dana, osim ako ne radi. A ko u ovoj državi radi (pogledaj pod Dnevnik, ako slučajno ne znaš). Kad se probudi, onda se počne čuditi što je u Turskoj bio državni udar, što je po čitavoj Europi bal vampira, što je u SAD ući u školu i pucati po svojim vršnjacima ko vode pi'nuti. Elem, Noćko je neko ko se stalno iščuđava, jer gleda na svjet sa određenim vremenskim otklonom. To su ljudi koje treba prebaciti u neku drugu vremensku zonu.

Eto ja Zorom načrčka gomilu budalaština. No, možda i vi imate svoje definicije različitih vrsta blogera. Možda saznam nešto novo ili obogatite svaku od ovih mojih definicija.

Interesantna i neobična tema, čini se.

25.07.2016.

Kud god se okreneš na istom se završi

Ako hoćete da vodite WebLog - ili ti skraćno blog, što znači web dnevnik, trebala bi da postoji tema za svaki dan. E sad kad ne pišete svaki dan, onda se ja pitam da li da to nazovem polu-dnevnik ako pišem svaki drugi dan, ili dvo-dnevnik. Kako tek da nazoven nešto što povremeno pišem. Tu dolazim u dilemu, jer nastaje jezička barijera. Teško je to u ovoj zemlji u kojoj po rođenju govorite najmanje tri jezika. Odmah nastaje dilema da li pola od pola nazvati frtalj (mnogi misle da je ovo došlo iz turskog jezika - a ustvari je njemačka riječ viertel), četvrtina ili kvarat.

Bilo kako bilo blog valja privesti do kraja, pa kako god ga oficijelno zvali.

Druga dilema je uvijek tema koju uzeti u razmatranje i o kojoj nešto reći, a da nije ni previše komplikovano (da svako može razumjeti) i istovremeno da interesuje ljude. Ovo drugo je na našim prostorima mnogo veći izazov. Tema i gluposti možete naći na pretek. Samo gurnite nos na neku od društvenih mreža i naći ćete 100 razloga da se nanervirate i usput sretnete nekog od hiljadu vaših prijatelja od kojih najmanje 80% živi u vašem gradu i obavezno vas na ulici ne pozdrave.

Vrlo malo toga možete pronaći, čak i na blogu, što nije povezano sa našim svakodnevnim glupostima. Ne bojte se, niti ja neću biti imun od toga. Nisam siguran da će vas to baš zainteresovati, ali kao da je to bitno. Pa mnoge vam se bitne stvari dešavaju u životima, pa vas to ne interesuje. Većina ljudi je na ovim prostorima nekako eutanazirana od svakodnevnice. Ljudi se ovdje puno brže organizuju da zaštite kerove lutalice, nego sebe.

A šibaju vas sa svih strana i sa lijeve i sa desne i iz centra. Ponekad, ali opet kada to političarima odgovara, zapalimo koju zgradu, pokrhamo se sa policijom i onda opet skinemo gaće i naguzimo se političarima da nastave da orgijaju. A oni nemaju mjere, a nama je lakše razguliti iz ove mrtvaje, nego boriti se. Pa borili smo se i u ratu prije nekih 20 godina, a većina pojma nema zašto, jer ne vidi da nam je išta bolje od toga - čak naprotiv.

Eto, pokušao sam danas da se ne dotaknem svakodnevnice u BiH, ali jednostavno ne ide. Nije lako pisati optimistično, a biti svjestan da taj optimizam - realno - ničim nije utemeljen.

23.07.2016.

Korov

Čovjek koji počinje pisati blog po ovom vrelom julskom danu, sigurno ne može biti sasvim normalan. No, kao i svaki drugi dan, ni ovaj nije bio vreo kada sam jutros otvorio oči i ugledao poznati prizor u svom Windows 2016, koji gleda na dio grada u kojems sam odrastao. Mejdan, staro tuzlansko naselje, i tamo negdje u lijevoj strani mog svakojutarnjeg ekrana nazire se prostor na kojem je bila stara djedova kuća.

Možda o Mejdanu, po kojem Mujo Džogu voda, budem pisao drugi puta. Danas, je tema korov, a za njega je trebalo poći na drugu lokaciju. Naime, bašta koju smo posijali sredinom proljeća traži nešto malo više brige nego što smo mi posljednjih dana pokazali.

Korov možemo posmatrati čisto botanički, ali vrlo često ga koristimo i u prenesenom značenju kada hoćemo reći da je nešto zapušteno. A društvo u kojem živimo niko ne plijevi i niko ne čisti korov. A kada je situacija takva, onda se korov toliko namnoži i počne postavljati svoja pravila, a prvo i osnovno pravilo koje korov postavi je da sam odredi šta  je korov, a šta nije.

I da vidiš korov se ovih dana sjetio mladih koji se masovno provlače između njega i nestaju. Jasna je i motivacija za to, jer uskoro korov treba da obnovi svoje mandate, pa nije z goreg malo se sjetiti tih beskonačnih kolona koje odlaze da cvjetaju na drugim poljima. Stvarno degutantno zvuči ta iznenadna briga, nakon što je u zadnjih par godina čitav jedan grad od skoro 100.000 ljudi nestao sa ovih prostora.

I naravno, čim korovu obnovimo mandate, neće više bitni ni mladi, jer ovo će ostati zemlja penzionera i zvjezda Granda (kako neko skoro vrlo lijepo primjeti). Samo tako će se desiti da se ovakva organizacija uruši i da najzad korov bude počišćen. Samo tako neće imati ko da im zarađuje za plate i hrani njihove ničim utemeljene nezasite apetite.


Patarenski pogled na svakodnevnicu
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
911

Powered by Blogger.ba